Kad umjesto da voliš, pišeš ljubavne pjesme.
I umjesto da ljubiš, crtaš usne.
I umjesto da gledaš, stavljaš leće i naočale.
I umjesto da dirneš, tražiš gdje su rukavice.
Kad umjesto da voliš, pišeš pjesme.
Skrivaš se u njima, a nitko te ne traži.
I glumiš budalu, umjesto da shvatiš.
I umjesto da pustiš, ostavljaš tragove da se po njima vratiš.
Kad umjesto da voliš, pišeš pjesme.
I svaka riječ bude blato, pa živi pijesak.
I klekneš od muke i vrištiš od bijesa,
Izobličiš lice, ali ništa se ne mijenja.
Kad umjesto da voliš pišeš pjesme,
koje od straha nitko ne zapjeva, pa se drhti i oklijeva.
I umjesto da kapneš, trudiš se biti rijeka.
I umjesto da dišeš, tek izađeš na vjetar.
Kad umjesto da voliš pišeš pjesme,
sjebalo te gadno dok si čekao the bljesak.
I umjesto da staneš, neki hudi vrag te tjera,
I umjesto da umreš, neki kurac stalno čekaš...
Nema komentara:
Objavi komentar