– Pogrešno je doslovno shvatati stvari u književnosti. U književnosti ima vrlo malo izravnih stvari, to su sve simboli. Derviš kod mene nije redovnik, nego uopšteno čovjek koji misli dogmatski. To može biti religiozni dogmatik, komunistički dogmatik… To je opšti pojam. Mislili su neki da ja u romanu tumačim filozofiju Kurana. Bože sačuvaj! Naprotiv! Ja u romanu uzimam Kuran kao autoritativno mnijenje, bilo koje. Ljudi koji nemaju svoga mišljenja posežu za tuđim, za Kuranom, za Biblijom, za Marxom. Čine to dogmatski, mehanički, bez rizika, upravo da izbjegnu rizik. Taj derviš sam i ja. Njegova je tragedija u tome što pokušava naći izlaz, ali ga ne nađe na putu Ljubavi, nego mržnje. On se stane služiti sredstvima protiv kojih se borio. To je njegova moralna smrt, neizbježna u izboru sredstava kojima se počeo služiti. Ta je smrt gora od fizičke. Njegova fizička smrt na kraju više i nije važna.
(Glas Koncila, 1970)
Nema komentara:
Objavi komentar