Marlboro je kultna marka cigareta čija je sarajevska licenca bila kulturni i statusni simbol predratnih godina na području bivše Jugoslavije. Baš zbog toga razvikana marka oduvijek mi je bila antipatična, ali "Jergovićev Marlboro" osvaja od prve stranice jednostavnošću i toplinom, nekakvim apstraktnim "drugarstvom" i iskonskom humanošću kojim je prožeta atmosfera tog bosanskog lončića. Formom kratke priče i zgusnutog izraza Jergović vlada majstorski, isprva nas uljuljka u lagano narativno odmotavanje, ili umotavanje, začinjeno ironijom i iskrama onog meni neodoljivog bosanskog humora, a zatim nas ubode. Pa razmišljaj. I čudi se. I pitaj.
S naglašenim smislom za promišljanje i humaniziranje svakodnevice kroz postupke Onih Koji Smo Mogli Biti I Mi Jergović je tematski široko zahvatio u vrijeme prije i tijekom okupacije Bosne devedesetih te pružio literarnu reportažu s terena nakon koje ili zavoliš tu mrku i ponosnu Bosnu, ili je još više voliš.
Na sredini sam, guštam si svaki dan jednu do dvije priče, vraćam se, jednu sam dosad čitavu prepisala iz čistoga užitka, a ostalo nek bude u fragmentima kad mi dođe da čituckam svoj blog uz kavu.
IZLET (prva priča, uvod)
Jajce je sačinjeno od ogromnih lego-kockica. Neka velika ruka posložila ih je kao po prospektu. Ništa nije kao pravo osim vodopada. On je velik i strašan. Izlet provodiš pod natkrivenom baštom restorana. Džemo priča o djevojci koja je zbog mladića skočila s vrha vodopada. Kada je ovaj to čuo, skočio je i on. Ali djevojka nije poginula, nego se drugi dan pojavila u gradu. Pitala ljude gdje joj je mladić i ovi joj rekli da je skočio za njom. To ju je rastužilo, pa je skočila opet. Nitko osim tebe nije vjerovao Džemi. Pitao si ga da li se možda mladić nakon skoka pojavio živ. Nije. E sad, nije ti bilo jasno kako žena, a žene su slabije od muškaraca, može ostati jednom živa, a on nije mogao nijednom. Predložio si Džemi da skačete, pa da vidimo tko će ostati živ. On nije htio...
Kišni je dan, pod mostovima nabujala Bosna teče, i ništa baš nije za izlete. Sredovječni službenici veselo čavrljaju i zagledaju plavokose sekretarice, koje u velikim torbama za plažu nose pečene piliće, šminku i češljeve, table plivadona, ulja za sunčanje i one sitne ženske stvarčice za koje ćeš puno kasnije saznati da se koriste samo jednom mjesečno, ali to jednom je uvijek kada se ide na izlete ili kada se nešto slavi.
GONG
Tog dana manje se pilo i više razgovaralo. Hladnih i bistrih glava, Edo Inžinjer, Velija Fudbaler, Meha Padobranac, Mirso Kuglager i Stevo Lopov analizirali su situaciju. Zaključeno je da će biti što biti mora.
BRADA
Nije kum dugme, a bogme ni kuma nije rajsferšlus!
Dejan je nastavio obilaziti Dinku. Donosio joj je hranu i pijano govorio kako će on i nitko drugi spasiti Jurja jer zna da bi i Juraj spasio njega da su u ovome ratu, ne dao Bog, ustaše gornji, a četnici donji. Dinka je klimala glavom, a on bi ju tada pokušavao razgaliti šalama. Jednom ju je tako, kroz smijeh, upitao:
- Je li, kumo, bi l' ti meni dala kad bi ja našeg Juru izvuk'o iz govana?
Dinka je sklonila pogled ustranu, usna joj zaigrala od bijesa, ali nije progovorila.
- Nisam ja, kumo, rek'o da bi uz'o, ali me zanima je l' bi ti dala. Hoću da znam kakav si čovjek i koliko ti je naš Jure drag. Evo, meni je drag da draži ne može biti. Da znam da će mu to spasiti glavu, ja bi tebi dao bez razmišljanja, pa ti sad vidi je l' tebi draži tvoj muž ili meni moj kum.
Nema komentara:
Objavi komentar