S ovim se romanom baš i nisam našla. Bio mi je zanimljiv dok sam čitala, ali nisam se saživjela s likovima niti su me dotaknuli bilo čime - postupcima, razmišljanjem. Pomalo je paradoksalno da je nešto zanimljivo, ali ostaješ hladan. Zanimljivost pripisujem Murakamijevu pitkom stilu, on je vješt pripovjedač, ali ovaj puta je podbacio u građenju atmosfere i nijansiranju junaka. Sve je nekako daleko, pretenciozno, povremeno, a osobito pred kraj, pitaš se čemu zapravo sve vodi. Možda u životu nema uvijek logike i jasnoće, ali roman je može dati i bez klasičnih razrješenja. Po meni, Murakami je s ovim romanom podbacio, ne znajući što točno želi s likovima. Pisao je ponesen dotadašnjim uspjehom? Ispucao još jedan roman dok ga žele čitati? Možda sam prestroga, ali baš me ljuti kad isti čovjek sjajno ocrta usamljenost, tjeskobu, pomodnost, grižnju savjesti i još čitavu paletu osjećaja u
Južno od granice, zapadno od sunca, a zatim s istim temama podbaci u drugome romanu.
I u ovome romanu radnja je smještena u suvremeni urbani Japan. Mladi ljudi otkrivaju seksualnost te vlastite granice u ljubavi i predavanju drugome. Neću posebno izdvajati i objašnjavati likove, jer je roman ionako relativno kratak i brzo se čita, a nisam baš inspirirana zbog prije rečenog.
Dakle, dobro dok čitaš, ostala sam nezadovoljna nakon čitanja i vjerojatno ću brzo zaboraviti elemente priče.
Murakamiju ću se svakako vratiti, ali sad krećem prema Ishiguru kojeg sam rezervirala u knjižnici.
Nema komentara:
Objavi komentar