Kad dva smušena i ne previše inteligentna sitna kriminalca otmu četiri djevojčice, ali nemaju broj telefona roditelja da zatraže otkupninu, a ni novaca da ih hrane pa im djevojčice posuđuju; kad nestanu dvije konobarice iz Ukrajine, a jedna se kasnije vjenča sa svojim otmičarem; kad, uz to, počnu nestajati i ovnovi u jednome selu, a u bijegu su i dva ratna zločinca za kojima tragaju korumpirani UN-ovi časnici - i kad ste na početku romana, već na koricama, obaviješteni da je sve to istina, zbilja, realnost - to može biti samo Bosna i Hercegovina. Zemlja čiji televizijski dnevnici završavaju vicevima koji se drugdje prepričavaju na feštama, zemlja u kojoj se državnim novcem financira petogodišnje istraživanje koje bi trebalo dokazati da je jedno brdo zapravo prastara piramida, a jedan sudski vještak službeno navodi u svom izvidu da je razlog smrti jednoga konja samoubojstvo...
O Bosni se može pisati duboko i univerzalno humano kao što su to činili Ivo Andrić, Meša Selimović i Mak Dizdar ili ovako - poput Pirkea ili Dežulovića čiji je roman Jebo sad hiljadu dinara također inspiriran istinitom pričom. Na objema razinama upoznat ćete jedan osobit svjetonazor i ljude koji izmiču svakome tumačenju. S Bosnom nemam ništa, osim što je volim i doživljavam kao svoju kroz književnu i glazbenu recepciju. I u tome se uvijek pronalazim i dobro osjećam.
Toplo ispričano štivo s urnebesnim bosanskim humorom i ludim dijalozima, temeljeno na istinitim događajima i bosanskoj zbilji koja negira svaku logiku ostatka "civiliziranog" svijeta. Uvjerljivi i živopisni likovi koje volite od prve do zadnje stranice.
Preporučila sam i učenicima.
Nema komentara:
Objavi komentar