Zatvor nije izvana, nego je u nutrini svakoga od nas. Možda ne umijemo bez njega živjeti.
U nekom su smislu osobe koje se koriste perom pogibeljne. Nameće se smjesta sumnja u neiskrenost - da takva osoba nije sama sa sobom, nego oko koje neprestano promatra, a ono što vidi pretvara u rečenice. Na taj način obrezuje sa stvarnosti sve što je u njoj najvažnije, neizrecivost.
Moguće je pomiriti se s nevažnim stvarima, koje nam smetaju jedva malo, ali ne i s besmislenom, sveprisutnom okrutnošću.
Nema komentara:
Objavi komentar