Bijelci vrlo dobro znaju kako stvari stoje s njihovom vrijednošću. Bijeli đak koji dobije najlošiju ocjenu u školi zna da je bio ništavan. Njegov bijeli kolega koji dobije nagradu za izvrsnost zna da ju je zaslužio. Bilo da su izabrani ili odbačeni, oni sebi ne postavljaju pitanje pravednosti izbora. Ne moraju postavljati pitanje o boji svoje kože. Mi moramo. Jer nikada ne znamo koja je naša stvarna vrijednost. U tome je sva opačina tog bjelačkog sustava. Zbog toga danas izmišljaju pozitivnu diskriminaciju. Druga, plemenita strana genocidne medalje. Bog zna da imaju lukavosti, ali ova im je najgora: ako uspiješ, otad se možeš bojati da to nije zbog tvojih umjetničkih, ili intelektualnih, ili moralnih kvaliteta, nego zbog istog razloga zbog kojega bi prije propao, zbog boje tvoje kože. Ne samo da još uvijek ne znaš koliko vrijediš, nego se sad i bojiš da nisi legitiman u svom uspjehu. Bojiš se da si prevarant. Lukavo, ne?
Nema komentara:
Objavi komentar