Idoli

Što ću ja jednom kad odu svi moji idoli? Moji duhovni prijatelji... Za neke mi je normalno da su dio prošlosti i mojih sadašnjosti jer nikada nismo fizički dijelili istu stvarnost pa je povezivanje oduvijek bilo na drugim razinama. Tu su Šenoa, Zagorka, Meša...  Ali što ću bez onih s kojima sam se odmalena povezivala svjesna da žive tu negdje i da ti nekakvi kilometri i koje deseljeće ne predstavljaju ništa prema bliskosti koju s njima osjećam?
Kad umre netko od onih s kojima sam rasla, preplašim se novih gubitaka jer se sjetim Đoleta, Arsena, Josipe... i nezamislivo mi je da ću jednom pročitati vijest i o njima... mnogi oko mene me ne razumiju, ali ne mogu to uopće objasniti. :(

Dragi, moji, nježni, s riječima i glasovima koji me ranjavaju ljepotom i oblikuju već desetljećima... uvijek je prerano...

Vlada Divljan
10. svibnja 1958. - 5. ožujka 2015.

Na konju stoji sam, 
i visoko su podignuti barjaci, 
od njega se svi opraštaju, 
i njega dugo, dugo gledaju...

A sad onako skroz osobno, iznutra: Vlada je bio baš ono što meni znače riječi "pravi muškarac". Dječačkog lica, a muževnog držanja i glasa. Lijep i uvijek tako pristojan. Daleko iznad prosjeka.