Motel Bates (2013.)

SAD

1. sezona - 10 epizoda
2. sezona - 10 epizoda

Anthony Perkins u Hitchcockovu originalu iz 1960.

Izvrstan Freddie Highmore u seriji Motel Bates 

Norma i Norman Bates

 Proteklih sam se tjedana zabavljala serijom Motel Bates i uopće mi nije žao. Sa sumnjom sam krenula gledati pitajući se kakvog smisla ima dirati u slavni filmski original, da bih s vremenom zapravo shvatila da original ni na koji način nije oštećen, a sve je ionako počelo od romana Roberta Blocha ako se već pozivamo na originale. Autori serije imali su svako pravo, ma koliko publika, pa i ja, na početku sumnjala u to, na svoj način interpretirati i vizualizirati tematiku romana. Ekranizacije literarnih predložaka bilo koje vrste  zapravo su samo to - manje ili više uspjela reinterpretacija.
Navedeni roman nisam čitala (jedna od rijetkih situacija kad nisam upoznata s literarnim predloškom a uronim u ekranizaciju(e) ), ali jasno mi je da se događaji u seriji temelje na tinejdžerskome razdoblju jednog od najpoznatijih psihopata s velikih i malih ekrana. I to je više nego solidno napravljeno. Ima, naravno, dijelova koje bih izbacila, nedovoljno razvijenih  likova te suvišnih i nerazrađenih situacija, ali u cjelini ovo je serija koja mi se vrlo dopala. Najvažnije mi je što su mi dvoje glavnih glumaca izvrsni - Freddie Highmore kao mladi Norman Bates i Vera Farmiga kao njegova majka Norma Bates. Mali je upečatljiv sa svojim izrazima lica i pogledima, a mama je dovoljno uvjerljiva i uz to prelijepa.
Večeras ću pogledati još dvije epizode druge sezone, ali ponavljam, uz sve manjkavosti, kojih ima, meni se serija baš dopala. Radnja je smještena u novije doba, ponekad se pretjerivalo (tipično američki) s detaljima suvremenosti, ali i poveznicama na filmski original, ali ono što me zadržalo jest uvjerljivo prikazan odnos između majke i sina te razvoj psihopatije. Dakle, obrada teme nikako nije promašena, a to je najvažnije.

Dakle, u situaciji sam da mi se zapravo sviđa nešto za što sam svjesna da ima dosta manjkavosti. Očito je prevladalo ono dobro, glumci i odnos među likovima preuzeli su me.
Norman je isprva prikazan kao normalan tinejdžer koji koristi mobitel, pokušava se uklopiti u društvo u novome mjestu stanovanja i doživljavati djevojke. Njegova plahost sa stavom djevojke itekako privlači i dosta je prostora u seriji ostavljeno za te odnose. Norma Bates odlučna je provesti sve što je naumila, a to je maknuti se od prošlosti, zaštititi Normana i započeti novi život u izmišljenom mjestu White Pine Bayu. U prošlosti ostaje čudna smrt Normanova oca u garaži i naznake nasilja u obitelji. Kupnja motela u novome mjestu također im donosi probleme s bivšim vlasnikom. Mjesto White Pine Bay malo je carstvo marihuane i lokalanoj mafiji posao cvate. Norman Bates ima i starijeg brata Dylana koji je u tom poslu, priznajem da nisam shvatila kako se točno i on našao u istome mjestu. Vjerojatno jedna od onih slučajnosti u scenarijima. Odnos između njih troje - Norme, Normana i Dylana - kompleksan je i problematičan. Dylan svašta zamjera Normi i smatra je posesivnom i lukavom kučkom. Norma je neovisna o njemu i financijski i emocionalno, premda se trudi izgladiti probleme i uspostaviti prisniju komunikaciju. Sve se uvijek lomi na Normanu jer joj je on na prvome mjestu. Ne bih rekla da je Dylan ljubomoran na Normanov i majčin odnos,  ali ne vjeruje u njegove dobre i plemenite temelje. Između Dylana i Norme (koju on ne zove majkom već Norma) postoje naznake seksualne privlačnosti, samo čak i nisam sigurna koliko je to forsiranje scenarista u nekim scenama, a zasad nije potkrijepljeno nikakvim novim smjerovima u radnji. Postoji nekoliko scena kad Dylan slučajno ulazi u sobu dok se Norma presvlači i slično, ali ponavljam, nisam uopće sigurna je li to trebalo podmetati gledateljima jer je Dylan inače prikazan i razvijen kao samosvjestan i častan mladić usprkos kriminalnim poslovima kojima se bavi.
Poslovi lokalne mafije i život obitelji Bates sve više se ispleću, previše je ubojstava koja se prebrzo razrješavaju u zatvaranjima istrage, scenaristi su se definitivno počeli gubiti pa se čini kao da su htjeli problematizirati i razvoj poremećaja osobnosti i triler i puno nastavaka. To je taj kiks koji se u serijama gotovo uvijek događa.

Na kraju druge sezone Norman je razvio očiti poremećaj sa sve češćim black outima  u kojima čini stvari kojih se ne sjeća. Bori se protiv majčine dominacije, koja je pak rezlultat njena zaštitničkog odnosa, ali je i slijepo vezan uz nju. To u njemu i izaziva napetost koja sve češće vodi puknućima. Normu Bates doživljavam kao majku s velikim M. Da, posesivna je i dominantna, ali očito bolno svjesna Normanovih problema koje sakriva od svih, a dugo vremena i  od Dylana. Ona će učiniti sve da on vodi naoko normalan život i cjelokupno njezino djeovanje u dosadašnjim epizodama usmjereno je na zaštitu Normana i osiguranje rada motela kao zaloga sigurne financijske budućnosti. Od dojmljivih likova iz ovoga dijela izdvajam šerifa Romera i Emmu Decody, Normanovu prijateljicu koja je zaljubljena u njega i boluje od cistične fibroze. Prostora za razvoj nekih odnosa ostalo je, naravno, puno.

Ne znam što donose nove epizode, ni inače nemam naviku unaprijed  čitati i informirati se, ali čekat ću prikazivanje na televiziji, vjerojatno ujesen. Nikad nisam gledala sve odjednom, po nekoliko epizoda svaki dan jer mi je to prenaporno i liči nekako na ispiranje mozga. Volim taj televizijski tjedni ritam kad su u pitanju serije, onako po starinski. Unazad nekoliko godina, HTV je počeo prikazivati dobre serije u radnome tjednu od ponedjeljka do četvrtka ili minivikend maratone petkom i subotom po nekoliko epizoda. To mi je sasvim zadovoljavajuće.  Dakle, ignoriram internet i čekam nastavak Motela Bates na televiziji. Baš onako da odmorim mozak kad počne nastava i svi moji voljeni testovi, ispravci, eseji i lektire. 
Vjerojatno će se nastaviti i sjajna Domovina (Homeland).