Redateljica: Debra Granik
Konačno neočekivan i neklišejiziran američki film, barem pred mojim očima i mojim ukusom. U svakom je slučaju drugačiji - znači realističniji, manje šminkerski, s manje prenapregnutih situacija, dijaloga i forsiranja općenito. Slobodno mogu reći jedan od boljih koje sam gledala, ali zapravo gledam sve manje jer ne stignem i neke su me druge stvari odvukle od jedne od mojih omiljenih zanimacija.
Uvjerljivi likovi, dovoljno dramatike da iščekuješ što će se dogoditi, ali bez forsiranja i, najvažnije, podcjenjivanja gledateljeve inteligencije. Neforsirana, naturalna surovost - tako bih ga okarakterizirala. Dosta se pažnje posvetilo pejzažu i atmosferičnosti postignutoj detaljiziranjem prostornih elemenata. Onako, surovo izvana i iznutra.
Najbolji dosegom filma smatram netipičan prikaz Amerikanaca u brdsko-ruralnoj zajednici te uvjerljivost mlade Jennifer Lawrence u glavnoj ulozi, kao i svih ostalih glumaca. Ideja prihvaćanja okolnosti bez lomova i dramatike, ali zatim borbe prerano sazrele djevojke ono je što ću pamtiti. Što se mora - mora se, neki možda i mogu kukavički fizički pobjeći od drugih, ali sebe nosiš kamo god pobjegao. Otežalog i poraženog. I nije najgore kad te lukaviji, okrutniji i pokvareniji poraze. Najgore je kad poraziš samoga sebe tako što si se iznevjerio. Ovo sad baš i nema izravne veze s filmom, ali asocijativno mi se nameće. Dakle, dobar film.
Nema komentara:
Objavi komentar