10 prosinca 2015

Anđelo Jurkas, Ljudi su koridori šutnje

Ljudi su zidine.
Predgrađa slutnje.
I ljubavna su pisma bez parafa
Nakon kojih tek plač odjekuje.


Ljudi su i hridi i magla.
Aveti, sjene, zvijeri i ljušture.
I ožiljci su i brazde s dlanova iz kojih piješ.
Gutljaj neće ugasiti žeđ.

Ljudi su postavljeni da njihovim mrakom tumaraš.
Satrat će te od umora prije ili poslije.
Upast ćeš u pješčani sat od tamo se ne čuje ni upomoć ni hvala.
Smrvit će te bez jecaja partijom tog jebenog šaha.

Ljudi su koridori šutnje.
U koje se sudaraš.
I ne događaju se samo ujesen već ti se sporo uvlače pod bore
Jer je netko koga voliš zaboravio ispružiti ruke...

Nema komentara:

Objavi komentar