... čitanje je neki oblik meditacije. Imaš pred sobom tuđi tekst koji te na neko vrijeme oslobađa vlastitih misli.
Rečenice, puno rečenica, a ni jedna naglas. To bi mogla biti moja mjerna jedinica za savršen dan.
Satovi su pristajanje na vrijeme.
Ima dana kada mi se čini da sam prikopčana na neko pojačalo. Misli mi postanu glasnije, pokreti intenzivniji, radnje preciznije. Nenadmašna sam u svemu što poduzmem, pa makar to nešto bilo i promašaj.
Prisutnost u trenutku, u sadašnjosti, sa svime onime čime taj trenutak raspolaže, ni više ni manje od toga, katkad me neugodno iznenadi.
LIJEPA USPOMENA KOJA TO NIKAD NE MOŽE BITI.
... kao da sam se vratila na mjesto koje nije moje, ali mi je na neki način neotuđivo.
Mislim o tome kako mi je dano da nosim teške uspomene.
Nema komentara:
Objavi komentar