Mlada Beograđanka Adrijana (Mirjana Joković) zaljubi se u zgodnog stranca (Sergej Trifunović) s kojim odlazi na luksuzna putovanja. U Beogradu ostavlja oca (Ljubiša Samardžić) uz kojeg je jako vezana, jer joj je majka umrla pri porođaju. Odnos između dvoje glavnih protagonista uvjerljivo je realiziran. Adrijana ubrzo shvaća da s njezinim momkom nešto nije u redu. Stalno mijenja mjesto boravka, novaca ima na bacanje, ništa ne govori o sebi. Razgovaraju engleskim jer je on (čini mi se) Švicarac. Kao i u svakoj vezi, Adrijana želi znati više o čovjeku kojem se predaje u svakom smislu.
Drama tog odnosa dobro se razvija postupnim uvođenjem brutalnih elemenata kad saznajemo da je on pripadnik albanske mafije kodnog imena Stršljen.
Film mi je dobar, osim kraja koji je toliko neuvjerljiv i potcjenjivački za gledatelja kao da ga je nalijepio sasvim drugi redatelj.
Uopće mi nije jasno otkud takav propust, koji u značajnoj mjeri kvari sve ostalo dobro.
Ipak, emocije, psihološka muka, iščekivanje... elementi kvalitetne drame dobro su sklopljeni. Prisutna je određena ideološka obojenost, ali minimalno, i nije me smetala. To je srpski film koji se bavi i temom albanskog podzemlja. Prvenstveno sam ga ipak doživjela kao ljubavnu dramu. Sregej Trifunović nosi priču najbolje od svih, iskazuje emocije i lako se saživjeti s njegovim likom. Čak i u bljutavom, bijedno nakalemljenom kraju njegovo izražajno lice sjaji drugačije od ljige koja nam je servirana.
