Najbolji film na Venecijanskom filmskom festivalu 1998.
Što je bilo prije, izreka ili naslov filma, ne znam i ne tražim, ali Balkan je to - bure baruta. Svi su pametni, samodopadni, najsposobniji, mržnje na izvoz, razumijevanja i slušanja drugog u deficitu.
Bure baruta visoko kotira među najznačajnijim filmovima s prostora bivše Jugoslavije.
Drama Dejana Dukovskog kao predstava je prikazivana deset godina u Jugoslavenskom dramskom pozorištu. Zatim je nastao film. Ne film, remek djelo.
Fascinirana sam, premda ga nisam prvi put gledala.
Jedna noć u Beogradu. Živopisni likovi svih vrsta i prošlosti, s jednom zajedničkom crtom - samo čekaju iskru pa da se zapale, da eksplodiraju, da sve svoje frustracije saspu na prvu žrtvu. Nezadovoljstvo, mržnja, bol, kajanje, sram...
Nekoliko paralelnih priča stopljenih u jednoj noći eskalacije nasilja. Nasilja koje je ionako u genima. Ne bježe, prepuštaju mu se. Uživaju u njemu beskrajno pateći.
A gluma fantastična. Ekspresivnost i naturalizam. Svi redom totalne face: Miki Manojlović, Dragan Nikolić, Bogdan Diklić, Mira Banjac, Milena Dravić, Lazar Ristovski, Nebojša Glogovac, Mirjana Karanović, Bata Živojinović....
Savršenstvo od filma. I da smo živi i zdravi!
Nema komentara:
Objavi komentar