16 lipnja 2012

Dubravka Ugrešić, Muzej bezuvjetne predaje

"U berlinskom zoološkom vrtu, pored bazena sa živim morskim slonom, stoji neobična vitrina. Pod staklom se nalaze predmeti nađeni u trbuhu morskog slona Rolanda koji je skončao život 21. kolovoza 1961., ili točnije:
upaljač roza boje, četiri štapića od sladoleda (drvena), metalni broš u obliku pudlice, otvarač za pivske boce, , ženska narukvica (vjerojatno srebrna), kopča za kosu, drvena olovka, plastični dječji pištolj na vodu, plastični nož, sunčane naočale, lančić, opruga (manja), gumeni kolut, padobran (dječja igračka), željezni lanac cca 40 cm, četiri čavla (velika), plastični automobil zelene boje, metalni češalj, plastični bedž, lutkica, pivska limenka (Pilsner, 0,33 l), kutija šibica, dječja papuča, kompas, automobilski ključ, četiri novčića, nož s drvenom drškom, duda-varalica, svežanj ključeva (5 komada), lokot, plastična torbica za igle i konac.

Više očaran, nego zgranut, posjetilac stoji pred neobičnim izlošcima kao pred arheološkim iskopinama. Posjetilac zna da je njihovu muzejsko-izložbenu vrijednost odredio slučaj (hirovit Rolandov apetit), pa ipak ne može odoljeti poetskoj misli da su s vremenom predmeti među sobom uspostavili tananije veze. Uhvaćen u tu misao, posjetilac nadalje pokušava uspostaviti neke značenjske koordinate, rekonstruirati one povijesne (pada mu, na primjer, na pamet da je Roland uginuo osam dana nakon podizanja Berlinskog zida), i tomu slično..."


"I album i autobigrafija već su po samoj svojoj prirodi amaterske djelatnosti, osuđene u samom početku na neuspjeh i drugorazrednost. Naime, sam čin slaganja fotografija u albume upravlja naša nesvjesna želja da se pokaže život u svoj njegovoj raznolikosti, a život je u rezultatu (u albumu, dakle) sveden na niz mrtvih fragmenata. I autobiografija ima sličan problem, u tehnologiji pamćenja ona se bavi onim što je bilo, a to što je jednom bilo ispisuje netko tko sada jest.
Jedino na što oba žanra mogu računati (iako nikad ni na što ne računaju, jer "računica" nije u njihovoj žanrovskoj prirodi) jest slijepa slučajnost da će napipati točku boli. Kada se to dogodi, a događa se rijetko, onda obična amaterska tvorevina, na nekoj drugoj, izvanestetskoj razini, pobjeđuje i pretvara u prah sjajno umjetničko djelo..."

Nema komentara:

Objavi komentar