Redatelj: Mike Figgis
Remekdjelo koje me je i tijekom ponovljenog gledanja emocionalno potreslo kao prvi put.
Ben (Nicholas Cage) je alkoholičar koji se slama radeći kao scenarist za velike filmske studije. Alkohol mu naoko pomaže da izdrži pritiske, ali gubi suprugu i dijete, a zatim i posao. Razočaran i prazan, odlučuje rasprodati i spaliti svoju prošlost i završiti sa životom u gradu blještavila, zabave i nesreće, Las Vegasu. Benova je ideja doslovno ubiti se alkoholom za što će mu trebati otprilike 4 tjedna. Scene prepune alkoholnih boca svih vrsta i oblika poredanih svuda po prljavoj hotelskoj sobici sjajne su i strašne. Slučajno upoznaje prostitutku Seru (ne Saru!) koju glumi Elizabeth Shue. Sve dalje treba odgledati, sam, u mraku, potpuno usredotočen na ekran, isključen od bilokakvih ometajućih elemenata sa strane. I Cage i Shue toliko su izvrsni da je gledatelj u potpunosti uvučen u dramu dvoje životnih gubitnika.
Ljubav koja se događa između aktera oslobođena je svih konvencija, klišeja, predrasuda i ostalih natruha koje prate svaki emocionalni odnos. Nema opreza, propitivanja terena druge strane, pokušaja mijenjanja druge osobe, ljubomore, igara zavođenja, privlačenja i odbijanja... "Čega onda ima?" pitala me jedna osoba kojoj sam pričala o filmu. "Ima ljubavi u svoj njezinoj ljepoti i cjelovitosti."
Odlična glazba (Sting) i blještavilo reklama Las Vegasa sjajna su kulisa psihodeličnoj atmosferi Benovih alkoholnih kriza. Trenuci kada je Ben koliko toliko svjestan i kontroliran prepuni su lucidnosti. Dva najjača trenutka meni su kad Ben Seru naziva "anđelom dobrote iz njegove pijane fantazije" i konobaricu "sestrom" koja treba donijeti lijek kako bi mogao nastaviti ručak. Naklon Nicholasu Cageu!
Nema komentara:
Objavi komentar