Mlada glumica autom udari prekrasnog bijelog psa. Uzima ga k sebi i ubrzo se jako veže uz njega.
Pas počinje napadati ljude pa ga ona smješta u azil k treneru za pse. U filmu scene pune krvi, režanja i slično nisu čak ni najstrašniji dio. Ideja, barem meni, jest. Dvonožni poremećeni rasist obično unajmi crnca pijanca ili narkomana koji će za malo novaca učiniti što god treba. To se dogodilo i ovome psu. Još kao štenca neki ga je crnac redovito tukao i maltretirao sve dok mu nije usadio instinktivnu mržnju prema crncima koja rezultira agresivnošću u odrasloj dobi.
Film je svrstan u horore, vjerojatno zbog scena u kojima pas jednostavno rastrga žrtvu.Pripadnost ili opravdanost smještanja u određeni žanr nije uopće toliko bitna, riječ je o sjajnom filmu u svim segmentima. Napetost je maksimalno postignuta u scenama u kojima pas odmjerava svog trenera, krupnm kadrovima snimanim kamerom iz ruke i sadržajnim kontrastom - bijeli pas i crna žrtva. Osjećala sam se jezivo dok sam to gledala, totalno uživljeno. Obožavam životinje, ovaj je pas toliko lijep i istovremeno mi ga je bilo strašno žao kao i svake maltretirane životinje. Grozota. Jasno je da je sve radio iz naučenog straha. Izmjene izrazito agresivnih scena s onim nježnima složene su vrlo upečatljivo. Pas voli svoju gospodaricu i ne boji je se. Kraj nje je pravi ljubimac, sretan i raspoložen. Jedna od nezaboravnih scena mi je kad odmjerava crnog trenera koji ga draži hamburgerom, i to držeći ga u goloj ruci. Na kraju pas odustane i odluči pojesti hamburger. Strašno.
Nema komentara:
Objavi komentar