Veliki svjetski teatar

U ovoj sam predstavi uživala čak dva puta - prvi put u Primoštenu na Simpoziju učitelja i profesora hrvatskog jezika, a zatim u zlatarskoj Sokolani. 

 U „Velikom svjetskom teatru“, nastalom 1663. godine prema tekstu baroknog autora Pedra Calderona de la Barce, život je prikazan poput kazališne predstave u kojoj ljudi preuzimaju dodijeljene uloge. Upoznajemo sedmero likova (Bogataš, Kralj, Seljak, Prosjak, Ljepota, Mudrost, Nerođeno dijete). Oni ulaze i izlaze kroz  vrata smještena na rubovima scene (Kolijevku i Grob), dok se s razglasa čuje glas koji upućuje na ljubav prema Bogu i bližnjemu. Barokni tekst obradili su i prilagodili Enes i Jasmin Novljaković, koji je ujedno i redatelj.

Svatko od nabrojenih likova nosi se sa svojom životnom ulogom kako zna i želi jer smo obdareni slobodnom voljom i život nam je onakav kakvim ga gradimo. Na kraju predstave svi trebaju položiti račun kako bi u skaldu sa svojom glumom ili djelima (što je izjednačeno) bili nagrađeni ili kažnjeni. U raj odlaze Mudrost i Prosjak, u čistilište Kralj, Ljepota i Seljak,  Nerođeno dijete u limb (međuprostor), a u pakao, očekivano, Bogataš. 

Predstavom je dočaran barokni doživljaj svijeta s osnovnim motivom prolaznosti, ali je sjajno istaknuto Calderonovo promišljanje renesansnog svjetonazora prema kojem je naše postojanje samo igra dodijeljene nam uloge, a čitav je svijet pozornica na kojoj mijenjamo maske prema potrebi. Scena u kojoj Enes glumi Ljepotu bila je vrhunska. Upoznati ga zabavno i simpatično. Prilagodba baroknog teksta u kabaretskom stilu, što olakšava dostupnost predstave i u manjim mjestima, sjajna je ideja, osobito za učenike. Moji su uživali, vidjelo se i čulo kasnije. 

Pita Enes mene pri upoznavanju u Primoštenu: "Znate li da sam ja Bosanac, pa još k tome i pjesnik?"  "Sjajan spoj!" Odgovorila sam mu njegovim prelijepim stihovima koje znam još od srednje škole. Zajedno smo ih odrecitirali. Stari šarmer. :)

 PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim.
Da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim,
prisutan kao svjetlost bez glasa,
i da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti,
sad,
ovoga časa.