Relativno zanimljivo štivo dok čitaš, ali sve u svemu, ništa posebno. Definitivno nije roman koji ću zapamtiti, preporučivati drugima, spominjati ga u razgovorima. Nema ono što ja tražim i na što reagiram u tekstu. Dijelova koje želim zapamtiti, ponovno čitati pa ih prepisujem... sve djeluje nekako, ne znam, plitko i iritantno. Možda nekome drugome ne bi, ali mene takvi romani ne dotiču posebno. Imam osjećaj da sam takvim sebičnim i egocentričnim ljudima ionako okružena u velikoj mjeri pa mi smetaju u knjigama. Glavni lik, profesor francuske književnosti Darius Halloway, proživljava krizu srednjih godina nakon što ga je napustila znatno mlađa ljubavnica Emma. Sve se vrti oko njegova osjećaja čežnje i gubitka, ali za Emminim tijelom. Je li to isto kao i za samom Emmom? Ne znam. Ovako predočeno ispada da su glavni "protagonisti" romana njegov spolni organ i mozak kojim vladaju opscene slike njihovih intimnih trenutaka. Darrius se osvećuje Emmi mahnitim noćima s prostitutkama i time si olakšava čežnju, prazninu i seksualnu napetost. Ima dijelova, uglavnom dijaloških, koji su me nasmijali finom ironijom, ipak je on intelektualac koji zna s nijansama riječi. Ostalo mi je još nekoliko stranica pa ću vidjeti kad se doživljaj slegne. Ne vjerujem da će se nešto promijeniti. Zapravo mi je taj Darrius toliko antipatičan da je to utjecalo na ostalo. Seksualno opterećen, profesor književnosti kojemu to nije pomoglo da se uzigne iznad tjelesnosti i usmjerenosti na samoga sebe. Naravno, autor je sjajno uronio u njegova stanja, pripovijedanje je pitko, imamo ga pred sobom jasnog i neuljepšanog, ali stvarno, ne mogu si pomoći što postavljam takva pitanja na kojima bi mi neki moji kolege s boljim osjećajem za recepciju postmodernističkih djela zamjerili - što čitatelju donosi takvo štivo? Meni baš ništa. Film bi sigurno bio bolji, još nisam provjeravala postoji li. Koliko rečenica potrošenih na njegova planirana pijanstva, buljenje u žene u metrou i na ulici (žene su samo objekti na koje projicira svoju neutaženu napetost i nesigurnost), na odustajanje od jela koja je naručio u restoranima. Usamljenost modernog intelektualca, pomalo pijanca, opsjednutog spolnošću?!
Znam da je nekima i to dio života, ali čitava stranica posvećena stolu za masažu sumnjive čistoće, tome da je uvaženi profesor relativno brzo svršio, a Passion (maserka) je nonšalantno odbacila papirnatu maramicu u koš prepun takvih maramica. Rekoh već, možda bi u vizualnom mediju to dobilo zasluženu naturalističku vrijednost, ali u tekstu mi ne odgovara. Fučkaš to, čekaju me dublja štiva i filmovi.
Nema komentara:
Objavi komentar