28 prosinca 2012

Donna Woolfolk Cross, Papisa Ivana


         Autorica je tečnim pripovijedanjem sjajno oživjela mračni srednji vijek, u ovome slučaju njegovu raniju fazu u 9. stoljeću. Europa kakvu poznajemo danas još nije postojala, osim Italije i vječnog grada Rima koji su bili i ostali na svom mjestu. Francuska, Njemačka i Španjolska nisu funkcionirale kao zasebne države, a nisu bili razvijeni niti nacionalni jezici. Puk se služio različitim iskrivljenim oblicima lokalnih narječja, uglavnom proizašlih iz latinskog jezika.
Sjaj antičkog Rima sve više blijedi, i u estetskom, a osobito u znanstveno-umjetničkom smislu. Ljudi tog doba znatno su zaostajali za svojim precima i sve su više sličili barbarima sa Sjevera (Vikinzi) od kojih su se stalno branili. Srednjovjekovna Crkva leglo je poroka i namjerno oživljenih i distribuiranih predrasuda kojima se neuki puk držao u ropstvu. Prosječni ljudski život nije trajao dulje od 4-5 desetljeća, što je već bila starost, prolazio je u bespogovornom štovanju crkvenih dogmi, gladovanju te neprestanim borbama. "Doba mača, vihora, vukova" prema jednom kroničaru na kojeg se poziva autorica. Ženama je život u to doba bio osobito težak, iz današnje perspektive dopuštene su bile nevjerojatne i šokantne stvari. Bez ikakvih prava, u potpunosti podčinjene muškarcima, bile su proklete i od Crkvenih predrasuda i od vlastitih obitelji. Zakoni su dopuštali da muževi tuku žene do smrti ako su kao njihovi gospodari zaključili (a to se događalo redovito) da je to potrebno, silovanje se smatralo manjim prijestupom.

Ivana iz Ingelheima, tj. papa Ivan Engleski jedna je od najtajnovitijih i najosporavanijih povijesnih ličnosti. Rođena je kao kći seoskog svećenika, okrutnog i ogrezlog u vjerske predrasude. Kažnjavao je i Ivanu i njezinu majku zbog vlastitih grijeha koje nije mogao podnijeti. Grijehom je prvenstveno smatrao vlastitu žudnju prema prelijepoj supruzi saskog podrijetla, dakle krivovjernici koja je štovala ratničke bogove iz legendi vlastitog naroda. Slijedom raznih događaja Ivana se svrstala u minimalan postotak žena koje su se obrazovale. Nakon divljeg i krvavog napada Vikinga preuzima identitet ubijenog brata i nastavlja živjeti kao muškarac. Prirodna inteligencija i glad za učenjem osiguravaju joj poštovanje braće redovnika, a dovode je i do Rima. Gradski liječnik za sirotinju, osobni liječnik i savjetnik papa Sergija i Leona, papa izabran voljom naroda (papa populi). Crkveni kroničari potrudili su se izbrisati Ivanino "sramotno" ime i njezin dvogodišnji mandat iz bilježaka o tom vremenu, a to se sustavno nastavljalo činiti stoljećima. Ženski papa koji je rodio mrtvorođenče nasred ulice (Via Sacra) tijekom uskršnje procesije i danas je neprihvatljiv Crkvenoj povijesti.
Zbog pomanjkanja dokumenata Ivanino postojanje i priča nisu stopostotno povijesno potvrđeni, ali i sama autorica objašnjava da izvori do kojih je uspjela doći u velikoj mjeri dokazuju tu mogućnost.
Iskreno se nadam da je postojala uz ostale rijetke žene koje su do obrazovanja došle prerušivši se u muškarce. Njihov popis i kratke biografske natuknice navedeni su na kraju romana.

Nema komentara:

Objavi komentar