Ljubiteljima književnosti i filmske umjetnosti koji još nisu upoznali ovo djelo svakako preporučujem oba uratka.
Budući da sam sadržaj romana detaljno iznijela pišući o njemu, može ga se naći na ovome linku:
http://provincijalka13.blogspot.com/2012/11/karen-blixen-babettina-gozba.html
Film vjerno prati roman, i to je sjajno. Ne podnosim kad redatelji i scenaristi mijenjaju književni predložak (zapravo ne shvćam kako se uopće usuđuju) - kao da nemaju ideja za vlastitu priču, ali nije im dovoljno prezentno ili prigodno masovnom konzumerizmu ono što uzimaju.
Rekoh već, ovdje to nije slučaj pa sam se opustila nakon prvih pola sata. Izbor glumaca je odličan jer su se poklopili sa sugestivnošću književnih karaktera. Ne nalazim zamjerke niti jednome glumcu pojedinačno ili u cjelini. Pastorovo stado (seljani), zadojeno predrasudama, uskih duhova i bezizražajnih pogleda jedan je veliki filmski karakter. Spora kamera krupnim kadrovima prati njihova ukočena lica; je li mi se to učinilo?, ali svi kao da imaju tanke usnice koje ne sugeriraju velikodušnost i otvorenost. Sjećam se da jedna od seljanki ima punije usnice, ali izrazito zločest pogled, pa ne narušava cjelinu.
Vrhunska scena mi je kad jedna od seljanki vodenastog pogleda svojim tankim usnama kuša vodu, procokće, ali pazeći da ostane ukočena, i vrati se francuskom vinu, dok krupna kamera bilježi rumenilo na uvelim obrazima.
Podjela uloga i odabir glumaca za ovaj film vjerojatno su bili zahtjevni jer je priča koncipirana tako da su likovi isprva mladi, a zatim stariji tridesetak godina. Budući da film namjeravm ponoviti, nisam sad proučavala koji su glumci obuhvatili oba aspekta. Čini mi se da je ekipa pogriješila jedino u izboru stare otmjene dame, ne sjećam se sad točno prezimena. Kad dočekuje svog nećaka na vrhu stepenica, djeluje jako staro i izborano, a takva ista je i tijekom večere tridesetak godina poslije. No dobro. Opraštam jer je sve drugo odlično.
Uloga Babette pripala je poznatoj francuskoj glumici Stéphane Audran. Ljepotica je čak i u poznijim godinama. Puna života, bogate mimike, gracioznih pokreta u jednostavnoj odjeći, hoda poput kraljice među tavama i loncima u maloj kuhinjici. A to i jest - kraljica kulinarstva i umjetnica.
Tu je i Bibi Andersson, jedna od Bergmanovih muza.
Hladna i škrta priroda, osim kad pljušti ili puše, hladni i skučeni ljudi te bogata trpeza velikodušne Babette nude poruku da sustezanjima u ime velikih apstraktnih ideja i gomilanjem strahova oduzimamo i sebi i svojoj okolini potpunost i ljepotu najvećeg poklona koji ćemo ikada dobiti - života.
Jedan od filmova koji su predivna vizualna nadogradnja sjajnom književnom djelu.
Nema komentara:
Objavi komentar