Sjajan koncert sinoć u rokerskom prostoru i ozračju Tvornice kulture u Šubićevoj.
Prepuna pozornica vrsnih glazbenika s različitim instrumentima. Osobito su mi pasale violina, viola i udaraljke u bogatim akustičnim aranžmanima.
Upravo sam pročitala na netu kako je Massimo vlasnik glasa "koji volite ili ne volite". Kao i svi uostalom, a dodajem - i stila. Meni odgovara i puno ga slušam. Štoviše, smatram ga jednim od najkvalitetnijih hrvatskih intrepretatora, tu, naravno, ne ubrajam kantautore poput Arsena koji su zasebna kategorija.
Od početne "Gdje smo sad" koja je morala svakoga tko voli glazbu opčiniti svojom dubinom i jednostavnošću, dakle paradoksalnošću interpretacije, do "Kruga u žitu" punog dramatike za kraj, koncert je čitavo vrijeme samo rastao.
"Tišina" i savršena "Da mogu" koju mu je napisao Majstor (Arsen) - a samo dvojicu bezrezervno častim tim nazivom - meni su bile trenuci za trajnu uspomenu. One minute koje ti ostanu u glavi, mada je čitav događaj ugodan i dobro se osjećaš.
Bilo je i nekoliko obrada, a znamo da Massimo to radi jako dobro. "Gracija", "Sve je to zbog lošeg vina" i "Stine", bez "Ostala si uvijek ista" kojoj sam se, baš onako jako jako, nadala.
Nekolikominutni instrumentalni uvod u "Indiju" također je bio poseban, a onda Massimov prigušen glas "Indija u zraku, vinsens miriše u mraku..."
Massimu mnogi zamjeraju neobičan stil, uštogljenost, najčešće opisujući to kao "ženskast, čudan". Ali glas i interpretacije mu priznaju. Kad stojite praktički pred njim, kao ja jučer, vidite da taj čovjek svaku notu poprati mimikom, njegovi trzaji lica i tijela potpuna su posvećenost trenutku i glazbi. Okej, ne priča urnebesne viceve, ne izvodi verbalne vratolomije i ne napada nas neprirodnom duhovitošću - to mu ne ide i toga se kloni. Pošteno. Ali u ophođenju s publikom djeluje iskreno i jednostavno, meni se sviđa njegova pristojnost i trud da svima zahvali. Ima sjajan i veoma uspješan novi album, kojem su prethodili i prošli isto takvi, svjestan je da nije kantautor, očito nije podlegnuo taštini i vlastitoj veličini i ima potrebu izraziti zahvalnost i poštovanje tekstopiscima i ostalim suradnicima bez kojih svega toga ne bi bilo. To znači biti gospodin!
Zaboravila sam spomenuti, drugu po redu, "Traži me", meni jako dragu, s odličnim tekstom na koji uvijek emocionalno odreagiram.
Ovaj je koncert bio uranjeni poklon za moj rođendan. Draga moja Nataša, još jednom hvala za sve naše lijepe trenutke druženja u kojima se tako dobro poklapamo i za ovo iznenađenje.
Nema komentara:
Objavi komentar