Mračan, nasilan, psihološki izazovan film čija je radnja smještena u fašističku Španjolsku 1944. Djevojčica Ofelija i njezina majka u visokoj trudnoći preseljavaju na imanje u šumskim brdovitim predjelima gdje kapetan Vidal, Ofelijin očuh, vodi rat s gerilcima i iživljava se na svima koji ga okružuju.
Duboko me se dojmio, premda sam ga počela gledati sa zadrškom zbog kombiniranja žanrova drame i fantastike, a fantastici i inače nisam sklona, osobito današnjim modernim rješenjima. Međutim, ovdje je fantastična razina sjajno uklopljena kao paralelni svijet koji u glavi gradi djevojčica Ofelija, kao njezina podsvijest i bijeg od stvarnosti u kojoj je bespomoćna žrtva i sve manje bitan čimbenik u majčinu životu.
Dakle, ovakvo korištenje fantastičnih elemenata ima mi smisla, nisu sami sebi svrhom kao u čistom fantasyju, jer sve čime se poigravamo u glavi, sve naše konstrukcije, mogućnosti koje se prepleću, sav taj drugi svijet u kojem također postojimo kao glavni akteri naših mogućih priča - može biti i ovako prikazan, osobito iz kuta jednog djeteta koje uranjajući u bajke, materijalnu realnost čini podnošljivijom.
Ipak, ono što me oduševilo i protreslo pripada realističnoj razini. Nakon mnogo odgledanih filmova, vrlo sam zadovoljna kad me neke scene uspiju šokirati, a ovdje ih je bilo nekoliko.
Pretpostavljam da je većina gledatelja reagirala na scenu kad Vidal razbija lice jednog gerilca staklenom bocom. Meni je puno žešći trenutak kad ga liječnik pita kako može biti tako siguran da će dijete biti muško. "Don't fuck with me" (ne znam španjolski, a ionako sam gledala s engleskim titlom), kaže mu Vidal uz takav pogled i izraz lica da sam se smrzla. Kakav uvjerljivi negativac s tankim usnicama - totalno me opčinio.
Osim navedene kratke scene, još su me dva dijela "ščepala za grlo" i napravila trenutni čvor u želucu.
Prema faunovu savjetu, Ofelija uranja korijen mandragore (biljke koja bi željela postati ljudskim bićem) u zdjelicu mlijeka. Svakodnevno korištenje kapi te otopine trebalo bi pomoći njezinoj majci čiji je život u opasnosti zbog komplicirane trudnoće. Savršeno napravljeno! Mandragora ciči i podsjeća na ljudski plod. Strašno.
Vidalove fizičke i verbalne pripreme za mučenje zarobljenog gerilca strašnije su od samog mučenja jer uključuju stalnu gradaciju napetosti prikazanu kroz izmjenu krupnih kadrova alatki koje će koristiti i priču o izgradnji povjerenja. Uvijek reagiram na provociranje dramatike a ovdje je sve vrunski napravljeno, uistinu ne možeš predvidjeti što slijedi, nema naivnih klišeja i otrcanih predvidljivih scena s puno krvi na koje smo navikli. No, krvi ima, ali kažem, ono što joj prethodi meni je izazivalo strašnu napetost.
Inače film je toliko slojevit da definitivno zahtijeva ponovljena gledanja. Idući ću se put posvetiti simbolici mitskih likova, mandragori i njezinim konotacijama, očevu satu koji muči Vidala.... ima tu svega.
Sjajan sjajan film, mada bih voljela da je fantastična razina riješena drugačije. Ne mogu si pomoći, jednostavno ne reagiram na tako dočarane likove, koliko god šminka, kostimografija i animacija bili vrhunski.
Lik fauna bio mi je jako iritantan i on je zaista klišejizirani promašaj.
Umjesto fauna ili Blijedog s očima na rukama čije maske svi hvale, ja ću staviti Vidala. Strašniji mi je.
Nema komentara:
Objavi komentar