08 svibnja 2013

Miro Gavran, Kafkin prijatelj

"Svaki put kada bih otišao u Prag osjećao bih u podsvijesti da je to Kafkin grad. U nekoliko navrata sam krenuo sa pisanjem knjige koju danas imate pred sobom, ali sam odustao jer sam shvatio da nisam dovoljno zreo. Konačno, prije nešto više od godine dana počeo sam pisati i tako je nastao ovaj roman." (Miro Gavran)

Miro Gavran je pisac kojeg bih svakome preporučila. Sve, baš sve njegovo što sam dosad čitala ili gledala ostavilo me zatečenu lakoćom razvoja priče te balansom u pripovijedanju između fikcije i činjeničnosti koji zadržava kroz čitavo djelo.
Osobito mi se sviđa njegova ideja suvremenog literarnog oživljavanja književnih ili stvarnih likova čije priče redovito predstavlja iz nove, nepoznate perspektive što postiže poniranjem u intimu i naglašavanjem činjenica iz biografije kojima dosad nije pridavana pozornost. Ili jednostavno fikcijom i "maštom koja slobodno djeluje u gradnji priče" pa te dodatno zainteresira i isprovocira novim mogućnostima.
Profesori hrvatskog jezika zahvalni su mu na njegovoj "Juditi", kratkome romanu inspiriranom biblijskom i Marulićevom junakinjom. Učenici je s lakoćom pročitaju pa ipak upoznaju Juditinu priču, a nije ih problem upozoriti na činjenicu da se nije, ali se je i mogla zaljubiti u krvnika svog grada.


 U romanu "Kafkin prijatelj" za koji je dobio nagradu HAZU 2011. tako daje nove dimenzije prijateljstvu iskompleksiranog Kafke i Maxa Broda. Škrtim jezikom, gotovo fragmentarnom strukturom, evocira i oponaša Kafkin stil pripovijedanja, ali i gradi sugestivanu priču, opet temeljenu na činjenicama te autorovoj mašti. 
Važno mjesto u romanu zauzimaju i žene koje su ih oblikovale i odredile, a Gavranova specijalnost ionako su ženski likovi i njihova literarna višedimenzionalnost. 
Sjajan roman s iznenađujućom interpretacijom ove životno-literarno-umjetničke simbioze dvojice muškaraca..

- Svaka napisana knjiga odbljesak je života kojim je živio njezin autor - reče Max.
- Sve što je napisano, izmišljeno je. Stvarnost se ne pokorava riječima - uzvrati Franz.
Bili su Židovi.
Max je vjerovao, Franz je sumnjao.
Max se osjećao odabranim za veliko duhovno putovanje, Franz se osjećao napuštenim.

I hvala Maxu Brodu što nije ništa spalio :)

 O Kafkinu životu...  
http://vremeplov13.blogspot.com/2012/10/o-kafki-prema-knjizi-genij-i-psiha.html 

Nema komentara:

Objavi komentar