Prijevod sintagme s latinskog glasi "malj za vještice", što s obzirom na sadržaj trećeg romana shvaćam kao teški stupanj ironije. Ovim dijelom zaokružena je radnja smještena u Zagreb i okolicu, u čijem je središtu progon hrvatskih vještica te njihovo kažnjavanje. Zagrebački "malj" predstavlja šizofreni sudac Krajačić kojem zapravo najmanje zamjeramo sve što čini jer je jasno da je praznovjerje zavladalo njegovim umom i posve ga udaljilo od racionalnosti. On je ujedno i igračka u rukama niže rangiranih gradskih dužnosnika koji u održavanju mita o vješticama vide naoko nepresušan izvor zarade i niskih zadovoljstava, a
vidljivo je i da većina protagonista koji pripadaju plemstvu i obrazovanim građanima zapravo ne vjeruje u postojanje vještica. Osim europske mode i načina pripravljanja jela, u Zagreb je stigao i novi način zabave utjelovljen u društvu takozvanih Lucifera. Kostimirane bogataške zabave u podrumima dvoraca na kojima se mlade, naivne i pohlepne pučanke uvjeri da su primljene u vještičji ceh, osim zadovoljavanja požude navedenih protagonista iz višeg sloja, rezultiraju i jačanjem praznovjerja te čestim priznavanjem počinjenih zločina kad žene završe u zloglasnom tornju u Mesničkoj.
Službena politika carice Marije Terezije nije negirala postojanje vještica zbog povezanosti s crkvom i jezuitskim redom koji joj je bio veliki oslonac, ali je sama carica pod utjecajem svog sina i nasljednika Josipa ll. te prosvjetiteljskih strujanja pokušavala ublažiti posljedice progona i bezumnih presuda, što je prikazano i u slučaju triju zagrebačkih vještica na čelu s kontesom Nerom Keglević.
Ustroj zakona po kojima su osuđivane brojne žene diljem Europe nevjerojatan je, čak i za ono doba. Neupitnim dokazom smatralo se priznanje osuđene, i to na mučilima! Uz to, dovoljna su bila dva svjedoka koji su uglavnom navodili identične razloge vlastitog uvjerenja da je njihova, recimo, susjeda vještica - poput iznenadne tuče, poslovnog uspjeha neke purgarice ili njezine ženske poželjnosti.
Dobar primjer je slučaj samostanskog vrtlara koji se zaljubio u mladu redovnicu, pa je povrijeđen njenim odbijanjem, uvjerio i sebe i gradske oce da je ona vještica jer neprestano misli na nju. Kad su je zatvorili u toranj, i dalje mu nije izlazila iz glave, bilo mu je još teže, što je, naravno, samo potvrđivalo njezinu tobožnju "osvetu". Suočen s njezinim tragičnim svršetkom na lomači i razložnim uvjeravanjem njezine zaštitnice kontese da ju je trebao zaprositi, umjesto da traži da mu bude ljubavnica, objesio se i tako postao još jedna neizravna žrtva bolesnog mita.
Hrvatsko je plemstvo, s rijetkim iznimkama, uglavnom negativno prikazano. Lijeno, sklono pijankama i zabavama, a često i kriminalu. Na kraju ovoga dijela radnja je prebačena u Beč, na dvor Marije Terezije, s najavom budućih događanja temeljenih na nezdravim idejama i dvorskim spletkama.
Nema komentara:
Objavi komentar