Danas drugi put, ali s učenicima. Mislim da su zadovoljni. Nadam se.
Filip Juričić i Amar Bukvić su me opčinili. Dinamika, energija, glumačke transformacije i zamjene identiteta, verbalno i fizički zahtjevno - i sve to preko dva sata! Ovdje nije riječ o komornoj drami u stilu HNK koja s pauzom među činovima traje i preko tri sata, gdje glumac ipak ima vremena odmoriti između dijelova svoje uloge. Ovdje sve pršti dok se emocionalno ne isprazne i glumački dvojac i publika. Kvalitetan, urnebesan, bolno sarkastičan humor prati razvoj radnje u nekoliko smjerova. Temelj su dvojica prijatelja, kvartovski autsajderi po rođenju, momci sa zagrebačkog asfalta i onih socrealističkih armiranobetonskih sirotinjskih zgrada, oni kojih nema jer ne želimo gledati takve i biti poput njih... oni koji su uvijek krivi jer uopće postoje... oni koji samo žele otići na more, ali će nam prije toga očitati socijalnu bukvicu nad kojom će se svaki inteligentan čovjek itekako zamisliti! Glumci se brzinom svjetlosti transformiraju u mnoge likove koji otežavaju život našim dečkima, a u tragično-farsičnom kraju glume sami sebe. Vrlo maštovito eksperimentiranje Ivice Boban s ljudskim resursima, two men show i vrhunski odrađen posao.
"Priča, svakidašnja. Buđenje, kava, listaš novine: događaji dana, svijet, novac, politika, crna kronika, tehnologija, multimedija, moda, ljepota, showbiz, turizam, sport, ponude, oglasi, ispadaju reklamni letci. Akcija! Najjeftinije! Senzacionalno! Rasprodaja, do isteka zaliha. Sniženo, 12% , 23%, 30%, 40% popusta! Sve možeš imati, jeftino, svijet, život, provod, sve ti se nudi u reklamnim letcima. Popust od 60% prava je prilika, treba otići tamo, brzo kupiti, uplatiti dok se ne rasproda, dok traje ponuda...
Ove godine idem na more. Ništa mi neće ovaj dan pokvarit - pjesma na radiju. U bircu, kasnije, kažeš prijatelju: - Idemo u šoping! Konobar: – Što ćete popiti? Prijatelj: – Imaš li ti love za kavu? Kopaš po džepovima, izvlačiš 10 kn. - Može jedna kola, a dvije čaše? Konobar se smije. Prijatelj mrmlja: – Money makes the world go around. Ima li rješenja? Ima. Opljačkati banku! Baš duhovito. Nije baš neka ideja. Zašto oni mogu, a ti ne, zašto ti nemaš i tebe nema. Kako to misliš – mene nema? Pa nema te nigdje, tamo gdje se obrće, kupuje, prodaje, zarađuje, provodi. Danas u 20 h imat ću love. Ruke uvis, lovu na sunce! To je scena iz filma. Ne, iz novina, naslovna stranica, na telki vijest dana. Uostalom, koja je razlika? Sve je za nas fikcija. Ima li hepienda? Ima kod Tarantina. Smijete se naglas. I odjednom vas ima, pun birc i pun grad. Nije da vas nema."
Nema komentara:
Objavi komentar