1) Na početku svakog pravopisnog priručnika prije svih pravila nalaze se slova abecede (latinično pismo) i pravila o izgovoru. Također, pravila obuhvaćaju i slova koja nisu dio hrvatske abecede (X, Y, Q, W), kao i slova grčkog alfabeta.
Međutim, u današnjem hrvatskom čak ni slova abecede, recimo u kraticama, ne čitamo hrvatski, nego engleski. Primjera je mnogo.
PTSP (PI TI ES PI)
BDP (BI DI PI)
Pravopisno pravilo je jasno. Čak i kratice engleskih naziva treba čitati imenima hrvatske abecede.
2) Maja Stanetti, lll. program Hrvatskoga radija, 16. siječnja 2005., Sedam dana glazbe
...na stejdžu Lisinskog, nakon brejka, izvedba Simple Simphony Benjamina Brittena....
I sve se to, kako rekoh, događa u koncertnoj dvorani koja je dobila ime po hrvatskom skladatelju Vatroslavu Lisinskom. O njegovu imenu treba i ovom prilikom ponoviti onima koji znaju, a premijeru održati onima koji ne znaju: taj je čovjek rođen kao Ignac Fuchs (1819. - 1854.), ali je, svesrdno prigrlivši ideje hrvatskoga narodnog preporoda, pohrvatio svoje ime i prezime u Vatroslav Lisinski. Sigurno ne zato da na stejdžu koncertne dvorane njegova imena neki današnji pokondireni potomci hrvatskih iliraca priređuju koncerte pod nepotrebnim engleskim nazivima.
3) SILENZIO STAMPA
Na stranu što je silenzio u talijanskom jeziku opća imenica za koju u hrvatskm već odavno imamo dobre zamjene: šutnja, tišina, muk. One valjda nisu dovoljno izražajne za jednoga grlatoga, raspojasanoga, razgolićenoga i raspamećenoga dopredsjednika nogometnoga kluba, uz to još i vulgarnoga psovača, pa da kaže jednostavno "šutim za te i te novine", "tim i tim novinama ne dajem izjave" i sl. Jer njegovo durenje na novinare očito se ne da opisati hrvatskim riječima. Kad on proglasi silenzio, nema tih kliješta koja bi iz njega iščupala riječi za novine koje ga kritiziraju. No kad nogometni mag (mršavih rezultata) procijeni da je javnost bila dovoljno kažnjena njegovim silenziom, jednako razgaljeno, uspaljeno i zadriglo slikat će se s onima koje je još donedavno držao na ledu. Oglasit će još jednom urbi et orbi je silenzio prošlost. Više volim kad je silenzio na snazi. Onda barem u još neispeglanim izravnim obraćanjima s terena nema psovki, u televizijski obrađenim izjavama pištanja na mjestima gdje su psovke bile, a u crnom tisku onih, sve brojnijih, točkica što vode u zamišljanje. A lijepo kaže naš narod: šutnja je zlato. Ne silenzio.
Nema komentara:
Objavi komentar