Sestra mi je u ludnici, a ona je jedina normalna u obitelji, rečenica je kojom je dvadesetogodišnji Phil Spector zaprijetio Geneu Pitneyju dok su surađivali.
Drugi su se u vezi sa Spectorom spremno ujedinjavali u rečenici Bio je talentiran, ali je bio govno od čovjeka.
Fizički neugledan mladić koji je vrlo rano počeo gubiti kosu, iznimno talentiran glazbeni vizionar koji je iskusio nagli uspon u ranim dvadesetima, opterećen samoubojstvom oca, izgledom i astmom, majkom i sestrom koje su ga kontrolirale, dotakao je u šezdesetima vrh svojim zvučnim zidom, a u kasnijim je desetljećima platio ceh svojoj bahatosti, grubosti i ekscentričnosti iza koje nije stajala umjetnička kreativnost, nego potpuna odsutnost savjesti i empatije prema bilo kome.
Krao je tuđe pjesme, izvođače, prava svojim suradnicima, bogatio se ne plaćajući osnovne ugovorne obaveze glazbenicima s kojima je surađivao. Uvjeren da je genij, prelazio je preko svih gazeći ih riječima, dugovanjima ili šakama svojih tjelohranitelja.
Duboko iskompleksiran i bolestan čovjek koji je svojevremeno načinio revoluciju u snimanju glazbe, ali smučilo mi se u želucu dok sam čitala esej o njemu. Nick Kent pisao ga je dok je Spector čekao suđenje za ubojstvo Lane Clarkson, starlete i glumice, koja je u Spectorovoj kući ustrijeljena u glavu iz velike blizine.
MJESEC, SLIVNIK I SHANE MACGOWAN
Danju je pod neprestanim utjecajem opijata i alkohola, a noću koliko-toliko živne, hodajući londonskim ulicama i dijeleći novac prosjacima i probisvijetima.
Nije mi to kao neki ritual. Ja to radim da me puste na miru... ali i zato što sam, kužiš, jako jako svjestan činjenice da ulicom hodam samo zbog milosti Božje. Jednostavno imam sreće. Nisam ništa drukčiji od njih. Jedina je razlika u tome što se ja mogu ponašati poput njih pred 24 tisuće ljudi, to je sve.
Odgovor na pitanje zašto se Shane MacGowan drogira i ubija svim mogućim sredstvima nitko ne zna i ne može pronaći u njegovoj prošlosti, premda je u umobolnici u Dublinu prvi puta boravio u šesnaestoj godini. On je prihvatio svoju karmu gubitnika, ne bori se protiv nje, željno tone sve dublje. I dobio je više nego se usudio pomisliti. Trijezan (što je rijetko) ili opijen, ponosan je na svoje keltsko naslijeđe, otupljenost i opijenost njegove su muze pomoću kojih stvara duboke, čežnjive pjesme koje ismijavaju svakodnevnu jeftinoću. Priznaje da je slab i neprilagođen, ali prihvaća takav život i daje maksimalno. To je njegova (već sad) ostavština. Ne glumata, ne bahati se, smatra da ima pravo činiti sebi zlo, naravno, nedostaje tu šire perspektive, ali iskrenosti svakako ne.
Nema komentara:
Objavi komentar