Premda sam i sama često sudionicom predrasude ili činjenice da hrvatskim filmovima nešto ključno nedostaje, ponekad me neki dobro prodrmaju, i nikad od njih generalno ne odustanem kao neki ljudi s kojima razgovaram o filmskoj umjetnosti.
"Tu" je kvalitetna i jaka drama u maniri europskih filmova takve vrste. Ništa mu ne nedostaje. Ominibus sastavljen od naoko nepovezanih kratkih priča o besperspektivnosti i unutarnjim slomovima u poslijeratnoj Hrvatskoj, pojedinim dijelovima žestoko udara, zahvaljujući prvenstveno dobro razrađenoj redateljevoj ideji, a zatim i sjajnim uvjerljivim glumcima.
Prva priča o retardiranom mladiću koji u nekakvoj zabiti druguje s moralno slomljenim i okrutnim braniteljima koji nešto čekaju? najjača mi je. Scene s ranjenim vrapcem i njegovim pokušajima hranjenja ptičice smatram antologijskima. Pokojni Zlatko Crnković, Ivo Gregurević i Ivan Herceg također sjajni u svojim dijelovima. Odlično preklapanje glazbenih motiva s cjelinom priče, gorko poantiranje.
Hrvatski film velike vrijednosti.
Nema komentara:
Objavi komentar