Dok se plima približavala, Nizozemski Tulipandžija okrenuo se oceanu:
"Ono što spaja, ono što povezuje, ono što truje, ono što sakriva, ono što otkriva. Pogledaj kako se podiže i spušta, i odnosi sve sa sobom."
"Što je to?" upitao sam.
"Voda", odgovorio je Nizozemac. "Pa i vrijeme."
PETER VAN HOUTEN, Kraljevska tuga
Sretna sam kad naiđem na ovakav roman. Sretna sam kad mi učenica doslovno donese knjigu na sat i oprezno me pita imam li možda vremena pročitati roman pa ga eventualno priznati za izbornu lektiru. Kako da je odbijem, mada sam u gužvi s kontrolnama i knigama iz knjižnice? Nisam je odbila, a sad sam jako zadovoljna... Već tri dana knjigu nosim u torbi kud god idem.
Hvala ti, Renata.
Ovo je, prije svega, vrlo inteligentan roman s raznih stajališta, perspektiva, kakogod. Pripovjedački je briljantan, s ne predugim poglavljima, linearnom, ali slojevitom naracijom, lišenom patetike u tonu, ali pune, nabijene životom. Poigravanje fiktivnom intertekstualnošću i referencama na omiljeni roman dvoje glavnih protagonista upotpunjuje njihovu priču na originalan način. Humora, ironije i tragike, ali bez jefitnih i klišejiziranih zahvata, koliko god hoćete. Ovo je roman zbog kojeg bi mnogi tinejdžeri, samo kad bi ga pročitali, mogli zavoljeti čitanje i shvatiti koliko knjiga može preuzeti na nekoliko dana, a i produženo djelovati.
Hazel i Augustus upoznaju se u grupi za potporu oboljelima od raka. On je u remisiji, ali izgubio je nogu. Ona je također u remisiji, ali pluća joj otkazuju zbog lijekova i stalno je priključena na aparat za kisik koji nosi u ruksaku. Njegova proteza i njezine cjevčice u nosu stalni su podsjetnik da svijet nije tvornica za ispunjavanje želja, da su pred njima tjedni ili mjeseci, ali punina kojom ispunjavaju svoje preostale dane nudi takav optimizam i nadu da ih zapravo ne žališ. Ne mislim da je autor pretjerao s mudrošću koja isijava iz to dvoje klinaca, jer vjerujem da svatko suočen sa smrtnom presudom, što njih dvoje jesu, ili promijeni način razmišljanja, tj. bori se, ili se preda. Njihova je veza idilična, ako uopće treba upotrijebiti takvu riječ. Ali u usporedbi sa svim ostalim modelima ljubavnih odnosa stvarno jest. Zajubljeni su, spremni učiniti jedno za drugo sve što mogu jer ih nitko ne može razumjeti onako kako se mogu međusobno, nema predbacivanja, ljubomore niti igrica. Samo dani koje treba proživjeti zajedno. Hazel, studentica, prihvaća njegove sugestije za čitanje i počinje uživati u akcijskom romanu u nastavcima, koji prati pomodna video igrica, a Augustus zavoli Kraljevsku tugu, namjerno nedovršeni roman ekscentričnog nizozemskog književnika, alkoholičara.
Fiktivni Van Houtenov roman sugerira da su neke beskonačnosti veće od drugih, i to je način kako oni gledaju na sebe. Znaju da su si posljednji u životu i ta beskonačnost, koju drugi nemaju, čini njihov odnos drugačijim. Svjesnost o svemu ograničenom pretvara se u njihovu intimnu beskonačnost. Genijalan pogled na ljubavni odnos dvoje neizlječivo bolesnih.
Ne mogu govoriti o našoj ljubavnoj priči pa ću govoriti o matematici. Nisam matematičarka, ali znam ovo: postoji neograničen broj brojeva između 0 i 1. Postoji 0,1 i 0,12 i beskonačna zbirka ostalih. Naravno, postoji veći besonačan skup brojeva između 0 i 2 ili između 0 i milijun. Neke su beskonačnosti veće od drugih beskonačnosti. Tome nas je poučio pisac kojeg smo voljeli. Ima dana, mnogo ih je, kad mi smeta veličina mojeg neograničenog skupa. Želim više brojeva nego što ću ih vjerojatno dobiti, a Bože, Augustusu Watersu želim više brojeva nego ih je on dobio...
Augustus troši svoju želju koju mu omogućava Liga za pomć oboljelima (plaćaju samo jednu želju smrtno oboljelima) na Hazel jer je ona svoju djetinjasto potrošila u trinaestoj godini na odlazak u zabavni park. Ona želi upoznati Van Houtena koji je svoj roman ostavio nedovršenim i postaviti mu neka pitanja. Njihov boravak u Amsterdamu, u pratnji Hazeline majke, susret s piscem koji je sve što nisu očekivali, Hazelino penjanje u potkrovlje kuće Anne Frank i ostajanje bez kisika, prvo vođenje ljubavi, amputirac i cjevčice, rekao bi Augustus... poseban je dio romana, meni možda i najdraži.
Hazel isprva ne želi biti s Augustusom jer smatra da je on u remisiji i da će ona umrijeti prije njega, a ne želi ga povrijediti jer mu je već jedna djevojka, koju je upoznao u bolnici, umrla od raka. Augustus želi da Hazel izdrži u fazi pogoršanja (pluća joj povremeno preplavi voda), kako bi joj dospio reći da je njegov tumor ipak metastazirao, ali ne prije nego se ona zaljubi u njega. Ona ne želi ostavljati ožiljke, on smatra da će ga zbog ožiljaka pamtiti.
Augustosovo pismo Van Houtenu. Augustus je obećao Hazel da će dovršiti njegov roman. Samo za nju. I napisati joj posmrtni govor.
Van Houtene,
ja sam dobra osoba, ali usran pisac. Ti si usrana osoba, ali dobar pisac. Bili bismo dobar tim. Ne želim od tebe tražiti nikakve usluge, ali ako imaš vremena - a prema onome što sam vidio, imaš ga napretek - pitao sam se možeš li napisati posmrtni govor za Hazel...
Evo što je stvar s Hazel: gotovo svi su opsjednuti ostavljanjem traga u svijetu. Ostavljanjem nasljedstva. Nadjačavanjem smrti. Svi želimo da nas se pamti. I ja to želim. To me najviše muči, to da ne budem nezapamćena žrtva drevnog i neslavnog rata protiv bolesti.
Želim ostaviti trag.
Ali Van Houtene: tragovi koje ljudi ostavljaju prečesto su ožiljci...
Mi smo poput pasa koji pišaju po hidrantu. Trujemo podzemne vode svojom toksičnom pišalinom, označavamo sve kao MOJE u smiješnom pokušaju da nadživimo smrti. I ne možemo prestati zapišavati hidrante. Znam da je to smiješno i beskorisno - epski beskorisno u mojem sadašnjem stanju - ali ja sam životinja poput svih ostalih.
Hazel je drugačija. Ona hoda lagano, starče. Ona po zemlji hoda lagano...
Ljudi će reći da je tužno što ona ostavlja manji ožiljak, da će se manje ljudi nje sjećati, da je bila voljena duboko, ali ne i naširoko. Ali to nije tužno, Van Houtene. To je trijumfalno. To je junački. Nije li to pravo junaštvo? Kao što liječnici kažu: kao prvo, ne radi zlo.
Stvarni junaci vjerojatno nisu ljudi koji rade stvari; stvarni junaci su ljudi koji PRIMJEĆUJU stvari, koji su budni...
Nema komentara:
Objavi komentar