Nije da mi je žao što sam bila, naprotiv, jako dobro sam se zabavila kroz tri sata i hvala mojoj Nataši na takvom rođendanskom poklonu, najboljem mogućem uz knjigu. Međutim, priznajem da sam očekivala, s obzirom na hvalospjeve, puno više. Zabavljaš se dok gledaš, smiješ se, brzo prođu ta tri sata, ali kako bih to rekla - nemaju produljeno djelovanje. Ne drže te.
Predstava ima dobro zamišljenu dvodijelnu kompoziciju, s time što drugi dio trajanjem i konačnom realizacijom zapravo pojede i na neki način umanji učinak prvoga i jačega dijela. Nekako mi se čini da ostali luduju baš za drugim dijelom jer je napravljen u stilu lepršavog kaubojskog kolaža.
Ideja audicije na kojoj se okupljaju glumački početnici i životni gubitnici nije nešto novo, ali zahvalan je temelj za razvijanje paralelnih priča uz homornu notu koja je neizbježna samim time što se radi o neškolovanim budućim glumcima. Na ovoj audiciji prolaze svi prijavljeni jer su se samo oni prijavili. U tome prvome dijelu upoznajemo različite likove koji bi, na čelu s bolesnim redateljem, trebali u konačnici pripremiti kaubojski mjuzikl. Svakome od njih to je prilika da si strukturira život i da mu neki smisao, kroz samorazvijanje, ali i savladavanje prilagođavanja grupi. Rekoh već da mi je taj prvi dio dosta jak, premda se moglo i jače, materijala je svakako bilo. Karakterne različitosti i osebujnosti likova dobro su iskorištene kao izvorište humora, ali nekako premalo zavoliš nekoga od njih. Ne uzmu te do kraja. Briljira Rakan Rushaidat kao cigan Miodrag i ostaje briljantan u svim ulogama koje prezentira do kraja predstave. On me jedini ponio do potpunog oduševljenja. Drugi dio realizacija je njihova višemjesečnog rada i truda, tj. gledamo kaubojski mjuzikl. Premda je zabavno, s dosta neočekivanih fora i uleta, površnost zadane forme (kaubojskog mjuzikla) koju izvode naturščici, i to u punom trajanju, smanjuje djelovanje svih uspostavljenih veza s pojedinim tragikomičnim karakterima iz stvarnoga života, tj. prvoga dijela. Možda je problem u tome što je prikazan čitav njihov uradak. Na kraju više nisam bila sigurna što sam točno gledala: dobru komediju ili dramu s porukom zaodjenutu u komičan ogrtač. Zapravo se radi o trosatnoj, dosta nespretno sklopljenoj, mješavini raznih ideja, među kojima svakako ima sjajnih elemenata, ali sve je nekako ispalo pretenciozno i razvučeno.
Sad se još samo pitam što je sa mnom kad su ostali toliko poludjeli za predstavom? U svakome slučaju, mislim je možda iskoristiti za naše učenike u idućoj školskoj godini. Vidjet ću.
Nema komentara:
Objavi komentar