29 kolovoza 2014

Delphine de Vigan, Ništa se ne opire noći/ Rien ne s'oppose a la nuit (1)

Imam li pravo napisati da su moja majka i njezina braća i sestre, u ovom ili onom trenutku života (ili za čitava života), bili ranjeni, satrti, neuravnoteženi, da su svi, u nekom trenutku života, doživjeli neku veliku životnu depresiju i da su svoje djetinjstvo, svoju povijest, svoje roditelje, svoju obitelj nosili kao biljeg utisnut usijanim željezom?
------------------------------------------------
Lucile je znala da ju ja promatram s visine svojih dvanaest godina, uz onaj izraz da sve znam iako me nitko ničemu nije učio, onim načinom da nijemo izražavam svoje neodobravanje. Lucile je znala da ju osuđujem.
------------------------------------------------
Prije nego što će Lucile doživjeti još jedan delirij, sve tri proživjele smo jedno ugodno razdoblje, jednu neobičnu zagradu s nejasnim okusom mira.

Nema komentara:

Objavi komentar