19 srpnja 2012

Dubravka Ugrešić, Ministarstvo boli (1)

UVOD

"Sjevernjački krajolik, kao i pustinja, sugerira apsolutizam. Osim što je u ovom slučaju pustinja zelena i natopljena vodom. Nema izbočina, okruglina, zavoja. Zemlja je ravna, ljudi su izloženi, i ta totalna vidljivost određuje njihovo ponašanje. Nizozemci se ne susreću, oni konfrontiraju jedni druge. Oni zabadaju svoj svijetao pogled u drugu osobu i važu njezinu dušu. Nema mjesta gdje bi se ljudi mogli sakriti. To nisu čak ni njihovi domovi. Zavjese se na prozorima ostavljaju razmaknutima i drže to vrlinom."

(Cees Noteboom)

"Kada sam prvi put ušla u razred, u nekima sam prepoznala naše. Naši su hodali uokolo s nevidljivom pljuskom na licu. Imali su onaj poseban pogled iskosa, 'zečji', onu posebnu vrstu napetosti u tijelima, onu životinjsku zamrlost koja njuška zrak oko sebe ne bi li odredila s koje strane dolazi opasnost. Naše je izdavala  neka osobita, nervozna sjeta na licima, malko zatamnjen pogled, sjenka odsutnosti, neka jedva vidljiva unutrašnja pogurenost."

Nema komentara:

Objavi komentar