Dragi Jeremy,
posljednjih dana učila sam kako da ne vjerujem ljudima i drago mi je da nisam uspjela.
Nekada zavisimo od drugih ljudi kao ogledalo, da nas odrede, da nam kažu tko smo.
I svaki me odraz više čini nalik sebi.
Elizabeth
Elizabeth (Norah Jones) u malom njujorškom kafiću ostavlja ključeve stana u kojem se sastajala s ljubavnikom nakon što saznaje od barmena (Jude Law) da on ima drugu. Kafić i Jude Law u njemu preslatki su. Mirno mjesto prigušene rasvjete, bez gužve, sa staklenkom punom ključeva na šanku. Nešto poput Muzeja prekinutih veza, svaki ključ ima svoju priču. Jeremy (barmen) ih ne baca, nego posprema, jer bi neka vrata zauvijek ostala zatvorena bez ključa a nije na njemu da to presudi. To je, naravno, samo metaforičko pokriće za znatiželjne goste. I Jeremyjev ključ je u staklenci, on još nije zatvorio vrata svoje prošlosti. Između Elizabeth i Jeremyja stvara se duboka privrženost i razumijevanje. Jeremy je očekuje svake večeri, na šanku su za nju postavljeni tanjurić i vilica, razgovaraju malo, ona povremeno jede pitu od borovnice i tuguje. Pita od borovnice također ima svoje metaforičko značenje - tijekom dana gosti naručuju razne kolače uz kavu, ali ona uvijek ostane gotovo netaknuta. 'Što nije u redu s njom?' - pita Elizabeth? Ništa, sve je u redu, sjajna je, samo jednostavno nitko je ne želi.'
Elizabeth iznenada odlazi iz grada, stotinama kilometara daleko, radi po raznim mjestima u kafićima pokušavajući uštedjeti za vlastiti auto i zaboraviti prekid veze koji ju je slomio. Redovito se javlja Jeremyju razglednicama, on je panično pokušava naći, ali odustaje. U svom voljnom progonstvu Elizabeth upoznaje razne usamljene i nesretne ljude, konobari nekako uvijek imaju izravan uvid u tuđu nesreću. Policajac Arnie, njegova bivša žena Sue Lynn, pokerašica...
I u ponovljenom gledanju film me opet osvojio svojom jednostavnošću i atmosferom. Dvoje nesretnih ljudi kroz prijateljstvo i međusobno razumijevanje pomažu si zatvoriti vrata prošlosti. Osjećajno, ali duboko, fino iznijansirano građenje odnosa. Jude Law i Norah Jones sjajno su se poklopili. Glazba samo produbljuje atmosferu u kojoj sam, ponavljam, uživala - Harvest Moon, Try A Little Tenderness...
I ostali glumci vrlo su sugestivni, moja voljena Natalie Portman, Rachel Weisz, David Strathairn kao Arnie...
A tip kafića kakav je prikazan jako volim. Kad negdje naiđem na takav, a nema ih puno, mogu tamo biti satima.
Nema komentara:
Objavi komentar