U svom diplomskom radu za Odsjek novije hrvatske književnosti velik sam dio prostora posvetila Ugrešićkinoj analizi govora egzilanata kojima je predavala u Amsterdamu u sklopu studija servo-kroatisch jezika, kako su ga Nizozemci nazivali. Idući odlomak sjajna je psihološka razrada likova, tj. studenata iz raznih dijelova bivše Jugoslavije koji pokušavaju iznova živjeti u stranoj zemlji.
"Selima je iritrala Bobanova ekavica, bilo je to više nego očito. Kada bi Boban govorio, Selim je kolutao očima, puhao u zrak, zakašljavao se. Kada je on govorio, 'bosančio' je više nego što je to, pretpostavljam, činio u drugim prilikama.
Nevenin govor karakterizirala je neka vrsta jezične shizofrenije. Zamuckivala je, miješala govore, brkala akcente. Čas bi govorila nekim južnosrpskim govorom, zatim nekom imitacijom zagrebačke kajkavštine, onda bi otezala kao Bosanci, a onda bezrazložno podizala tonove na krivim mjestima, kao autistična djeca. Poslije mi je ispričala da su se otac Srbin i majka Hrvatica žestoko svađali, i pred sam rat, rastali. Svatko je vukao svom etničkom krdu. Nevena se preselila baki u Bosnu i odande je, kao izbjeglica, stigla u Amsterdam.
Najbolje mi je u holandskom - rekla je, kao da je u pitanju vreća za spavanje, a ne jezik.
Uroš je mrvio riječi u ustima, tako da smo ga jedva razumjeli. Bilo je neobično i to da je upotrebljavao napadnu količinu deminutiva. Kao da je tim deminutivima udobrovoljavao svoju okolinu, poput lakeja iz kakva ruskog romana iz razdoblja realizma. Kao da se bojao da bi mu sugovornik mogao udariti pljusku, pa su mu deminutivi služili kao štit. Uroševi deminutivi izazivali su kod ostalih u razredu prezir. Jednako su ismijavali i učestalu upotrebu deminutiva u holandskome govornom jeziku. Uroš se toliko mučio dok je govorio da sam ga radije ostavljala na miru.
Igor je tečno govorio holandski. Holandski je za njega značio slobodu, materinski je doživljavao kao stegu.
- Kada govorim naški, osjećam se kao lik u provincijskoj drami, if you know what I mean - rekao je Igor.
Zato je taj naški obilato 'peperizirao' s anglicizmima. Naški s anglicizmima zvučao mu je podnošljivije.
- Svi ti naši jezici trude se da uspostave svoju književnu normu, ali zvuče prirodno jedino u svojoj nečistoj, bastardnoj varijanti. Ili u dijalektalnoj. Kada čujem Dalmatince kako spikaju, to mi je cool. Kada čujem službeni hrvatski, doživljavam to kao prenemaganje i nasilje nad jezikom. Svi su vam ti jezici, hrvatski, srpski, bosanski, nešto neprirodno... Ja sam vam roker, drugarice, imam super sluh, I know what I'm talking about...
Taj naški o kojem je Igor govorio, misleći pritom na hrvatski jezični standard, u međuvremenu je postao još krući. Stalna izloženost novinama i televiziji mijenjala je jezik iz dna u dan: jedni su usvajali nakaradni novogovor sa začuđujućom pasivnošću, drugi sa strašću...
Mladi ljudi stali su se spontano sklanjati u lokalne govore, koje su prije prezirali. Znali su bježati i u svoj izmišljeni jezik, jezik školske generacije ili klape. Taj izmišljeni jezik služio je kao trenutačna obrana od službenog novogovora, koji je došao s ratom, prodirao odasvud i zagađivao sve. Bilo je to nešto poput tajnog jezika kojim smo se služili u djetinjstvu, uvjereni da nas nitko ne razumije. Moporapam tipi nepeštopo repećipi...
Jezik je bio naša zajednička trauma. Potresao me slučaj jedne Bosanke, koja je, kažu, priču o vlastitom silovanju naučila napamet i ponavljala je svaki put kada su to od nje tražili. A kada su se ratna silovanja našla u fokusu svjetskih medija, pokazalo se da je jedino ta Bosanka i bila u stanju ispričati suvislu priču. Ubrzo su je razvukli strani novinari, ženske organizacije, pa američke ženske organizacije koje su je pozvale u Ameriku. Tamo je putovala od mjesta do mjesta i vrtjela traku vlastitog poniženja. Štoviše, kažu da je naučila napamet englesku verziju. Ponavljala je svoju priču, sada dvostruko otuđena od njena sadržaja, poput narikača koje ljudi po selima unajmljuju da na pogrebima oplakuju pokojnike.
Bosanka je poput kakve govorne mašine javnom vrtnjom bolne priče otupljivala svoju bol."
Nema komentara:
Objavi komentar